Foto: Press/FAH

IDUĆI put kad se krenemo masovno iščuđavati nad Britancima i njihovom cirkuskom atrakcijom zvanom "kraljevsko vjenčanje" ili pak ismijavati Amerikance koji proživljavaju orgazme gledajući lažne borbe kečera, trebamo se prisjetiti 13. travnja 2016.

Dana kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata, desetak tisuća vjernika svih uzrasta i jedan odavno mrtvi svetac, a sve je to prenosila nacionalna televizija koja je u ovom prepoznala događaj od velike važnosti.

Umjesto "Hrvatske uživo" novi spin-off - "The Travelling Dead"

Kaptol ističe kako je zanimanje za ovaj događaj ogromno, franjevci su najavili najmanje 90 autobusa hodočasnika, ateisti i ostali štovatelji Sotone su uznemireni jer je HRT zbog ovog na jedan dan ukinuo "Hrvatsku uživo" i to na televiziji koju ionako ne gledaju, a narod sve to promatra u nevjerici.

Dakle, sv. Leopold Bogdan Mandić je čovjek koji je umro još 1942., a njegovo NERASPADNUTO TIJELO stiglo je u Zagreb gdje će nastaviti počivati (ali ne u miru) uz oltar u Dubravi.

Ako ste se u nekom trenutku zapitali zašto bi bilo tko pri zdravoj pameti čuvao neraspadnuto tijelo bilo koga (bio on kapucin, svetac ili ruski revolucionar i bilo to u Moskvi, Padovi ili Dubravi), pravog odgovora nema, a čak i ako postoji, nemoguće je opravdati ijednu riječ koja dolazi nakon "preparirao sam ovog čovjeka zato što..."

Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ulovila i ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje. No, kad vam se s lešom pred vratima zaigra crkva - pozovete Sinišu Kovačića da otkaže sve ostalo i tamo hitno pošalje kamere.

Količina popustljivosti koju imamo prema katoličkoj crkvi je nevjerojatna i zapravo očaravajuća. Nema toga što im nećemo oprostiti ili barem pronaći način kako to objasniti riječima: "Rade to zato što... Ne znaju što či... Bog, brate! Bog!".

"Leopolde, čekala sam te!"

Vikend kod Leopolda

Fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, pohvalio se i da je tijelo super očuvano, da slučajno ne bismo pomislili da se u staklenom lijesu nalazi poluraspadnuti šetač iz "The Walking Deada".

Jer to bi bilo bolesno.

Ovo je super zdravo.

Ako tražite još jednu veliku razliku između znanosti i vjere, ne tražite dalje. I nije da vam je poslije smrti pretjerano bitno što će netko raditi s vašim ostacima, ali oni koji tijelo ostavljaju znanosti odlaze s mišlju da njihova smrt nije uzaludna jer jednog dana mogli bi pridonijeti nekom velikom otkriću ili izlječenju smrtonosne bolesti, a ako ništa drugo, možete donirati organe i nekom teško bolesnom nesretniku spasiti život.

S druge strane, kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika, ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.

I ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete im svaki put kad aktiviraju senzor. 

"Fuć fuć! Hvaljen Isus, gospodična"

Stoga, idući put kad vam vjernik kaže da su pederske parade bolesne, izopačene ili nepotrebne, podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi uokolo baulja s lešom. Razlog? Baš ga jako vole. 

Međutim, ništa nije bolje nego vidjeti sve ovo na TV-u jer pogledi prema nebu, znatiželjne face baba s krunicama i narator koji poluglasom govori što zapravo gledamo, cijelom događaju daju novu dimenziju.  

Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva, a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku "Vikenda kod Bernieja".

Putujući cirkus kardinala Bozanića

Ako ste ovo pogledali očima vjernika, vidjeli ste obred u čast velikog (doduše, ne fizički velikog) čovjeka čije je tijelo nakon godina izbivanja vraćeno u domovinu.

Ako ste ovo pogledali očima običnog čovjeka i zaljubljenika u filmove o zombijima, vidjeli ste najavangardniji spin-off serije "The Walking Dead" i uvjerljivo najbolesniji novi show na HTV-u. 

Jesu li HRT-ovci pogriješili što su zanijekali "Hrvatsku uživo"? Naravno da ne. Tko jebe "Hrvatsku uživo", ovo je "Hrvatska sad", "Hrvatska jučer, danas, sutra", "Hrvatska sve". Ovo je milijardu puta stvarnije, bolje i zaslužuje 100 repriza. Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno, ali se tretira kao nešto najnormalnije - još samo jedna obična srijeda.

Podsjetnik na državu u kojoj mrtvaci glasaju, kreiraju politiku i odbijaju odjebati iz javnog života iako su mrtvi petnaest, pedeset ili više godina. Pun trg ljudi koji pjesmom  i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca jer sve je što trebate znati o nama i tome koliko riječ "normalno" malo znači.

Doduše, govori i ponešto o HRT-u koji se polagano pretvara u Laudato TV, ali o tome ćemo nešto kasnije.